Prisutnima se obratio i predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić.     

Predsjednik Ćosić  kazao je kako se, podižući ovaj spomenik, mi pridružujemo onoj zajednici naroda, onom krugu koji zna njegovati uspomenu i sjećanje na svoje heroje, na svoje borce za slobodu. Uvijek je trebalo hrabrosti boriti se za slobodu pa čak i danas u ovo relativno slobodno vrijeme, potrebna je hrabrost i osjećaj pripadnosti narodu da bi se zagovarala sloboda i prava naroda. Kazao je i kako možemo samo zamisliti koliko je hrabrosti trebalo i koliko snažan i duboki osjećaj pripadnosti trebao šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je nasuprot slobodi stajao režim  sa svojim represivnim aparatom i tajnom policijom, za suprotstaviti se tom režimu na čelu sa diktatorom Brozom koji je „pobio 400 000 ljudi, neprijatelja Jugoslavije i prije nego se učvrstio na vlasti kao diktator“.

Govoreći o žrtvi Stjepana Ševe istaknuo je kako je njegov slobodarski duh znao da ne može živjeti u takvom režimu i kako je on prebjegao na zapad, ali kako nije u slobodi zapada zaboravio na sužanjstvo svoga naroda, nego naprotiv u tom svjetlu slobode još ga je više bolio mrak režima u kojemu je živio njegov narod, te kako je znao da je kao takav označen i da je cilj od strane tajne policije koja mu je stalno visila za vratom, ali vjerovanja je predsjednik Ćosić da Ševo nije očekivao, kao ni najveći poznavatelji tog rigidnog režima, kolike su granice brutalnosti istog i kako nije očekivao da ti egzekutori neće imati milosti ni prema ženama ni prema djeci.

Nekom igrom sudbine, kazao je Ćosić, dan kada su Stjepan i njegova obitelj tako zvjerski pogubljeni, poklapa se sa Europskim danom sjećanja na žrtve totalitarnih režima dvadesetog stoljeća i zato se i sjećamo Stjepana i njegove obitelji, kao i svih mnogobrojnih žrtava tog režima.

Zato danas želimo biti u kozmičkom jedinstvu s njima i u svojoj mašti želimo oživjeti Stjepana i reći mu njemu najdražu vijest: Stjepane, sloboda je rođena, mi smo tu da je štitimo, dograđujemo i branimo, a ti Stjepane počivaj u miru Božjem, zaključio je ovim riječima svoje obraćanje predsjednik Ćosić.